Strani radnici u Hrvatskoj sve se češće suočavaju s paradoksalnom i rizičnom situacijom kada odluče promijeniti poslodavca. Prema praksi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), strani radnik najprije mora dati otkaz kod postojećeg poslodavca prije nego novi poslodavac uopće dobije dozvolu da ga zaposli.
Ovakav administrativni zahtjev nije izričito propisan Zakonom o strancima ni Zakonom o radu. Umjesto toga, proizlazi iz načina na koji hrvatske institucije tumače činjenicu da je svaka dozvola boravka i rada vezana uz konkretnog poslodavca i konkretno radno mjesto. U praksi, međutim, ovakvo tumačenje stavlja radnike u vrlo nesiguran položaj.
Zašto je to važno?
Ova praksa uvelike ograničava mobilnost stranih radnika na tržištu rada. Za razliku od nekih zemalja EU, gdje radnici mogu mijenjati poslodavce bez gubitka prava na boravak, u Hrvatskoj su stranci snažno ovisni o trenutnom poslodavcu. Time se povećava rizik od iskorištavanja i smanjuje mogućnost da u potpunosti ostvare svoja radna prava.
Sindikati i organizacije za ljudska prava upozoravaju kako ovakva praksa nije u skladu s načelima poštenog rada i integracije. Umjesto da im osigura zaštitu i stabilnost, hrvatski sustav stavlja strane radnike pred nemoguć izbor — ili ostati vezani uz poslodavca, ili riskirati nesigurnu budućnost u zemlji.
Što kaže zakon
Zakon o strancima predviđa rok od 15 dana nakon prestanka radnog odnosa tijekom kojeg strani radnik može pronaći novog poslodavca. No, zahtjev da se otkaz mora dati prije nego što novi poslodavac dobije odobrenje nadilazi ono što u zakonu doista piše.
Šira slika
Hrvatska se posljednjih godina sve više oslanja na stranu radnu snagu u građevinarstvu, turizmu i uslugama. S više od 170.000 izdanih dozvola za rad u 2024. godini, zemlja je postala jedno od najbrže rastućih odredišta za radne migracije u EU. No, ako pravila o promjeni poslodavca ostanu ovako restriktivna, Hrvatska riskira stvaranje dvostrukog tržišta rada — jednog za domaće, i drugog, znatno nesigurnijeg, za strane radnike.
Za sada strani radnici ostaju zarobljeni u birokratskoj zamci koja ograničava njihovu slobodu izbora i stavlja ih u slabiju pregovaračku poziciju. Hoće li zakonodavci i institucije krenuti prema fleksibilnijem modelu, kakav već postoji u Njemačkoj ili Sloveniji, tek treba vidjeti.
Autor: WLC
