U posljednjih nekoliko godina Hrvatska se sve više oslanja na radnike iz trećih zemalja kako bi popunila praznine na tržištu rada, osobito u građevinarstvu, ugostiteljstvu i turizmu. Međutim, kada ti radnici izgube posao, vrlo brzo se suočavaju s pravnim i egzistencijalnim problemima o kojima se rijetko govori javno.
Poslodavac u roku 5 dana mora prijaviti MUP-u da radnik više ne radi kod njega. Time automatski prestaje vrijediti dozvola za boravak i rad, a radniku počinje teći rok od 60 dana za pronalazak novog poslodavca. Ako u tom roku ne dobije novu dozvolu, gubi pravo boravka u Hrvatskoj i mora napustiti Europski gospodarski prostor.
Mogućnost prijave na Zavod za zapošljavanje
Teoretski, strani radnici imaju pravo prijaviti se u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ). Ako ispunjavaju uvjete – najmanje 9 mjeseci rada u posljednje dvije godine (odnosno 6 mjeseci za mlađe od 30 godina), prijave se na HZZ unutar 30 dana i otkaz nije bio njihovom krivnjom – tada mogu ostvariti pravo na novčanu naknadu. Ta se naknada isplaćuje sve dok im vrijedi privremeni boravak.
Poseban problem: radnici s manje od 9 mjeseci staža
Upravo ovdje nastaje najveći problem. Ako radnik u Hrvatskoj radi manje od 9 mjeseci, iako se može prijaviti na Zavod za zapošljavanje, nema pravo na novčanu naknadu. Drugim riječima, ostaje potpuno bez ikakvih prihoda, često bez ikakve sigurnosne mreže.
Za domaće radnike takva situacija znači oslanjanje na obitelj ili socijalnu pomoć. No, za strane radnike koji su došli u Hrvatsku često bez podrške, to znači doslovnu borbu za preživljavanje. U praksi se događa da pojedini radnici budu prisiljeni skupljati boce, tražiti pomoć agencija koje su ih dovele ili se zaduživati kod poznanika kako bi preživjeli razdoblje neizvjesnosti.
60 dana neizvjesnosti
Čak i kada radnik ima pravo na naknadu, to mu malo znači ako ne pronađe novog poslodavca u zakonskom roku od 60 dana. Nakon tog razdoblja prestaje pravo boravka i radnik mora napustiti Hrvatsku. Tako strani radnici žive u svojevrsnoj pravnoj praznini – s pravom na naknadu na papiru, ali s vremenskim ograničenjem koje u praksi rijetko omogućuje sigurnost i stabilnost.
Ova situacija pokazuje koliko je pravni okvir za strane radnike i dalje nedovoljno prilagođen realnosti tržišta rada. Hrvatska ih sve više treba, no kad ostanu bez posla, oni su prvi koji ostaju i bez prihoda i bez sigurnosti. Najranjivija skupina su upravo oni koji imaju manje od 9 mjeseci staža, jer se unatoč prijavi na HZZ nalaze potpuno bez izvora prihoda – što ih nerijetko gura u sivu zonu preživljavanja.
Autor: WLC
