Pravo na zdravstveno osiguranje jedan je od najvećih problema s kojima se suočavaju strani radnici iz trećih zemalja koji dolaze raditi u Hrvatsku. Prema iskustvima radnika koji su pomoć potražili u sindikatu, mnogi od njih mjesecima ostaju bez zdravstvenog osiguranja, iako za to nisu odgovorni. Posebno su pogođeni radnici koji ostanu bez posla ili mijenjaju poslodavca.
Iako zakon stranim radnicima omogućuje razdoblje od tri do šest mjeseci za pronalazak novog zaposlenja, za to vrijeme sami moraju plaćati zdravstveno osiguranje. Za razliku od hrvatskih državljana koji su prijavljeni kao nezaposleni, strani radnici nemaju jednaku zaštitu. Budući da većina njih uzdržava obitelji ili otplaćuje dugove povezane s dolaskom na rad u Hrvatsku, trošak zdravstvenog osiguranja često im je nedostižan.
Posebno težak položaj imaju trudnice. Gubitak posla ili neproduljenje radne dozvole može ih dovesti u situaciju da ostanu bez zdravstvene zaštite upravo u trenutku kada im je najpotrebnija. Iako zakon zabranjuje diskriminaciju trudnica, u praksi je vrlo teško dokazati da je trudnoća stvarni razlog otkaza ili neproduljenja ugovora.
Problem dodatno otežava činjenica da mnogi strani radnici nemaju uvid u vlastiti administrativni status. Oslanjaju se na informacije poslodavaca ili agencija, a nerijetko tek nakon nekoliko tjedana ili mjeseci saznaju da njihovi zahtjevi za promjenu poslodavca ili radnu dozvolu uopće nisu podneseni. U međuvremenu ostaju bez zdravstvenog osiguranja, prihoda i pravne sigurnosti.
Dugotrajni administrativni postupci dodatno produbljuju problem. Iako bi odluke o radnim dozvolama trebale biti donesene u kraćim rokovima, pojedini radnici čekaju mjesecima. Za to vrijeme ne mogu raditi, nemaju zdravstveno osiguranje niti redovita primanja, ali i dalje moraju podmirivati osnovne životne troškove. Takve okolnosti povećavaju rizik od siromaštva, iskorištavanja i rada na crno te jasno pokazuju da strani radnici u Hrvatskoj često ostaju bez osnovne socijalne i zdravstvene zaštite.
Autor: WLC
