Dok Hrvatska sve više ovisi o stranim radnicima, u Istri pokušavaju napraviti korak dalje: ne gledati ljude koji dolaze raditi samo kao radnu snagu, nego kao buduće susjede, roditelje, članove zajednice i dio svakodnevnog života.
Upravo je to bila glavna poruka IDS-ova zastupnika Dalibora Pausa tijekom saborske rasprave o izmjenama Zakona o strancima. Iako je podržao zakon, upozorio je da Hrvatskoj i dalje nedostaje prava migracijska i integracijska politika.
U Hrvatsku ne dolaze samo radnici, nego ljudi sa svim svojim vrlinama i manama i prema njima se prvenstveno moramo odnositi kao prema ljudima, a ne kao prema privremenom ekonomskom resursu.
Dalibor Paus
Strani radnici kao dio zajednice
Paus je naglasio kako će mnogi strani radnici ostati živjeti u Hrvatskoj, osnivati obitelji, slati djecu u škole i vrtiće te postati dio društva. Upravo zato, smatra, država mora imati dugoročan plan integracije, a ne samo administrativni sustav izdavanja dozvola za rad.
Istra kao primjer integracije
Kao pozitivan primjer izdvojio je Istarsku županiju, gdje se već razvijaju konkretni modeli pomoći i uključivanja stranih radnika u lokalnu zajednicu. Ondje se radi na osnivanju Centra za strane radnike, stvaranju mreže lokalne podrške, uključivanju gradova i općina te organiziranju tečajeva hrvatskog jezika, pravne pomoći i psihosocijalne podrške.
Integracija nije samo pitanje dozvola
Poruka iz Istre je jasna: integracija nije samo pitanje papira i radnih dozvola, nego osjećaja pripadnosti i sigurnosti. Za mnoge strane radnike upravo su jezik, pomoć u snalaženju i prihvaćenost u zajednici ključni kako bi Hrvatsku mogli doživjeti kao dom, a ne samo privremeno mjesto rada.
Paus je pozvao državu da takve regionalne modele prepozna i financijski podrži jer, kako smatra, bez stvarne integracije Hrvatska dugoročno neće moći zadržati ljude koji ovdje dolaze živjeti i raditi.
